Nitko na ovom svijetu nije isti, pa je stoga tolerancija prema svima nešto što bi ljudi trebali imati iskonski usađeno u svojim srcima, a djeca pogotovo, jer djeca tek uče. Kako dijete rado i brzo upija djela i glasna razmišljanja svojih roditelja, tako upija i svaku rasističku, seksističku, homofobnu i ostalu ()-fobnu riječ i djelo i dobiva primjer kako da postane - netolerantno. A nikada ne znate s kakvim će se različitostima susresti u životu i koliko će različito biti upravo vaše dijete. I ne, ne mlatite odmah po raznim fobijama jer i bolest, koja ne pita kome će doći, može biti i često jest razlog zbog kojeg društvo podjednako nije naklono ni prema djeci, ni prema odraslima.
Probajte sebi i svom djetetu dati zadatak da promjeni(te) barem djelić negativnog stava spram onih koji su različiti od vas. Jer nitko nije kriv što je različit. Zapravo, svi smo mi u dubini duše različiti od drugih.
Međunarodni dan tolerancije proglasila je Opća skupština Ujedinjenih naroda još 16. studenog 1996. godine, istaknuvši da će taj dan biti dan poštovanja i uvažavanja drugačijih od nas - u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije.
Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različita politička uvjerenja i vjere, te rasne, spolne i druge razlike.
Međunarodni dan tolerancije povod je i za podsjećanje na brojne međunarodne dokumente iz područja ljudskih prava, uključujući Konvenciju o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacija žena, rasne diskriminacije, Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida te brojne druge obvezujuće konvencije i deklaracije.
Tolerancija međutim nije tek puko uvažavanje različitosti drugih ljudi, rasa i naroda, već i prilika za vlastiti razvoj. Uvažavanjem i učenjem o tuđim različitostima, učimo o svijetu kojeg dovoljno dobro ne poznamo - a što je to nego učenje i obogaćivanje našeg vlastitog znanja i saznanja. Uostalom, učeći o različitom, preispitujemo i svoje vrijednosti, prioritete i uvjerenja. Ljudi koji su različiti ne diskriminiraju, niti svojim životima i životnim navikama ometaju druge oko sebe. Oni su samo pripadnici različitih manjina i kao takvi imaju pravo biti punopravni dio šarolike većine. I ne, nisu to samo LGTB i vjerske/nacionalne manjine, jer i siromašni, bolesni i na drugi način „hendikepirani“ su također često pod povećalom "moralnog i normalnog" društva. I kao takvi su jako često žrtve netolerantne diskriminacije.
Promijenimo to! Promijenimo takav stav! Naučimo svoju djecu da različitosti obogaćuju, a ne uništavaju naš/vaš vlastiti identitet!
Uostalom, postali smo dio jedne vrlo raznolike skupine zemalja - Europske Unije, pa ne bi bilo zgorega stvarati bolje temelje tolerantnijeg društva koje će više nego danas poštivati druge i drugačije!
Izvor:index.hr