„U rupi u zemlji živio je hobit“. Sjedeći za svojim radnim stolom i pušeći lulu, oxfordski profesor ispravljao je testove i naišao na jedan potpuno prazan papir na kojem je napisao ovu povijesnu rečenicu nakon koje je sve počelo. Također, treba spomenuti cjelokupni opus ovog britanskog genija, pa tako ne smijemo izostaviti Hobita, bajku koja je svojevrsni preludij u Gospodara prstenova, uz razliku što je pisan drukčijim stilom i manjeg je obima. Zatim Silmarillion, ep o povijesti Međuzemlja, koji je dovršen nakon njegove smrti, zahvaljujući razbacanim spisima koje je složio njegov sin, kao i ostale spise (Hurinova djeca, Nedovršene pripovijesti, Pustolovine Toma Bombadila…) koji su nakon njegove smrti pretvoreni u knjige čime se zaokružila cijela povijest Međuzemlja, na čemu smo mu duboko zahvalni. Također, upravo je Tolkien preveo Beowulfa, najstariju englesku poeziju na staroengleskom i to daleke 1926., no tek je objavljena 2014.
Tolkien je još od malena pokazao zanimanje za jezike te je volio izmišljati vlastite, pa je zahvaljujući vlastitoj mašti i ljubavi prema jezicima, izmislio vilenjački jezik i pismo i to po uzoru na finski, kojim je bio fasciniran. Također je proučavao nordijske jezike i povijest iz kojih je crpio inspiraciju. Volio je prirodu, posebno stabla te je često provodio vrijeme u šumi.
Skupa sa C.S.Lewisom, sveučilišnim kolegom i autorom „Kronike iz Narnije“ osnovao je društvo The Inklings s kojim se nalazio u pivnici „The Eagle and Child“ blizu Oxforda te bi razmjenjivali ideje i podupirali jedan drugoga. Zanimljivo je da Tolkien nije imao pojam kakav će fenomen stvoriti te mu slava koju je stekao nakon objave Gospodara prstenova nije odgovarala, jer mu i nije bila intencija da njegovo životno djelo postane toliko popularno. Tradicionalnom konzervativnom piscu, pogotovo se nije svidjela popularnost među američkom hipi zajednicom, od kojih je znao dobivati noćne telefonske pozive.
O kakvom je romantiku riječ najbolje svjedoči priča o Beren i Luthien. Najljepša ljubavna priča opisana u Silmarillionu, između vilenjakinje i čovjeka, a koja je imala uporište u stvarnom životu Tolkiena i njegove odabranice te je ta priča preslika njihovog života, a na grobnoj ploči gdje su pokopani uz njihova prava imena, velikim slovima piše Beren i Luthien.
Još jedna zanimljivost vezena uz karakter ovog čovjeka svjedoči i posmrtna oporuka u kojoj stoji da korporacija Walt Disney nikada ne smije napraviti crtani ili igrani film, dakle striktno joj se zabranjuje koketiranje s Tolkienovom ostavštinom.
Generacije čitatelja zahvalne su mu na opusu koji je ostavio iza sebe i zasigurno je riječ o velikanu svjetske književnosti koji je odgojio brojne generacije čitatelja diljem svijeta te im usadio ljubav prema svjetovima van svakodnevnog. Hvala mu.
Autor:seniori.hr
