Potrebu za dugoročnom brigom mogu imati svi ljudi bez obzira na dob budući da je najčešće uzrokuju različiti zdravstveni problemi. Ipak, velika većina primatelja dugoročne skrbi su starije osobe .
Dok zdravstvenu njegu u većini slučajeva obavlja zdravstvena struka, formalna socijalna zašita (sustav socijalne skrbi) nije u mogućnosti zadovoljiti sve potrebe za dugoročnom skrbi tako da veliki dio ove skrbi obavljaju neformalni, neobučeni skrbnici.
Pretpostavka je kako će raskol između potreba za dugoročnom skrbi u odnosu na mogućnosti koje socijalna zaštita može pružiti biti sve veći i veći. Tome će pogodovati različiti faktori kao što su promjena u obiteljskoj strukturi, rast broja zaposlenih žena, starija dob odlaska u mirovinu te posebno rast broja starijih osoba u odnosu na smanjenje broja radno aktivnog stanovništva.
Pretpostavlja se da će se sljedećih 50 godina utrostručiti broj Europljana starijih od 80 godina koji su u najvećem riziku za stvaranje potrebe za dugoročnom njegom. U ovom trenutku možemo gotovo sa sigurnošću tvrditi kako će starenje populacije dovesti i do povećanog broja ozbiljno onemoćalih starih ljudi. U istom razdoblju „zaliha“ neformalnih i formalnih skrbnika će se značajno smanjiti budući da će se smanjiti i udio radnog stanovništva. Naime, očekuje se da će do 2060. godine biti 14,2% manje radno aktivnog stanovništva nego što je to danas.
Jedno španjolsko istraživanje pokazalo je kako je razina usluga u kući i postotak institucionaliziranih starijih osoba znatno veći u nordijskim zemljama i Nizozemskoj nego u mediteranskim zemljama (Italiji i Španjolskoj). Istraživanje nije provedeno u Hrvatskoj, ali za pretpostavku je da za Hrvatsku vrijedi isto što i i za ostale mediteranske zemlje – neformalna briga članova obitelji najvažniji je izvor pomoći starim i nemoćnim osobama.
Članovi obitelji koji najčešće pružaju ovu neformalnu pomoć su supruge i kćeri u srednjim godinama. S druge strane, žene imaju veće očekivano trajanje života i drugačije obrasce razbolijevanja od muškaraca tako da su one u većini slučajeva i primatelji njege.
Tamo gdje se stari tradicionalno oslanjaju na svoju djecu, posebno na nezaposlene kćeri, ova potreba za formalnim javnim sustavima pomoći nije se u prošlosti činila toliko hitnom kao danas.
Procjenjuje se da je različitim oblicima skrbi i uslugama koje organiziraju i pružaju državne institucije i organizacije civilnog društva obuhvaćeno samo 3 do 5 % starijeg stanovništva Republike Hrvatske. Ove „usluge bazirane na zajednici“ nisu još uvijek dovoljno razvijene u toj mjeri da budu zamjena za institucionalnu skrb.
Institucionalna skrb, s druge strane, ne može zadovoljiti ove rastuće potrebe za dugoročnom njegom kod velikog broja stanovnika i uglavnom je usmjerena na one stare i nemoćne osobe koje u okviru svoje obitelji nemaju nekoga tko bi o njima skrbio.
U svakom slučaju, dugoročna briga za stare i nemoćne osobe zbog velikog i zahtjevnog niza usluga i pomoći kroz jedan duži vremenski period predstavlja veliki teret za članove obitelji koji o njima brinu. Briga o ovisnim članovima, istraženo je, ima negativan utjecaj na tjelesno i emocionalno stanje skrbnika te na razvoj zdravstvenih problema. Ukoliko skrb zahtjeva angažman od više od 20 sati tjedno može imati i negativan utjecaj i na sudjelovanje u tržištu rada, na broj tjednih radnih sati te na ukupne prihode kućanstva.
Kako bi se razvijali programi podrške skrbnicima, znanstvenici i su istražili mišljenja skrbnika vezana za zadovoljstvo i poteškoće s kojima se suočavaju. Ovdje ćemo navesti neke od njih:
• nemam dovoljno vremena za sebe
• osjećam se bespomoćno i nemam kontrolu nad situacijom
• ne mogu posvetiti dovoljno vremena ostalim članovima svoje obitelji
• zbog skrbi imam financijske poteškoće
• skrb ograničava moj društveni život
• skrb me fizički iscrpljuje
• osoba o kojoj brinem ima previše zahtjeva
• moje tjelesno zdravlje je lošije
• ne mogu se odmoriti ili otići na godišnji
• nemam dovoljno pomoći od zdravstvenih i socijalnih usluga.
Ukoliko ste osoba koja brine o starijem članu svoje obitelji, a posebno ako ste na neka od gore pitanja odgovorili pozitivno, kako bi zaštitili sebe i svoje zdravlje preporučujemo:
• potražite pomoć drugih osoba (ostale rodbine, susjeda, prijatelja)
• raspitajte se o socijalnim pravima u lokalnom Centru za socijalnu skrb
• raspitajte se o mogućnosti zdravstvene njege u kući kod liječnika obiteljske medicine
• tražite od liječnika da vas uputi o pravilnoj skrbi za osobu s obzirom na njeno zdravstveno stanje (redovito uzimanje lijekova, vježbanje, prehrana)
• ohrabrite osobe o kojima skrbite na samostalnost s obzirom na preostale mogućnosti (dopustite joj da obavlja lagane kućne poslovi, potaknite ju na šetnju, čitanje, igranje s unucima)
• kontaktirajte lokalnu nevladinu udrugu usmjerenu na problematiku starih i nemoćnh te osoba koje brinu o drugima (volonterski centar, udrugu umirovljenika, različite centre potrpore)
• uključite se u lokalnu grupu podrške za osobe koje skrbe ili potaknite njeno osnivanje
• razmišljajte i o pozitivnim stranama skrbi (osoba o kojoj brinete je zadovoljna i zahvaljujući vama nije u instituciji, briga vas ispunjava).
Jelena Ćosić Dukić, profesorica sociologije
Zavod za javno zdravstvo Zadar
