Prema Pravnom leksikonu (2007), oporuka je dokument, odnosno razredba posljednje volje kojom oporučitelj raspolaže za slučaj svoje smrti. Jednostrani je pravni posao jer nastaje očitovanjem volje samo jedne osobe - oporučitelja.
Oporuka je strogo osobno očitovanje volje, što znači da se ne može valjano oporučiti preko zakonskog zastupnika ili punomoćnika. Iako u postupku oporučivanja katkad sudjeluju i druge osobe, što ovisi o obliku oporuke, kao očitovanje posljednje volje oporuku može izjaviti jedino oporučitelj.
Tipičan sadržaj oporuke čini: određivanje nasljednika, određivanje zamjenika, otpust duga, raspolaganje u dopuštene svrhe i osnivanje zaklade, priznanje majčinstva odnosno očinstva, postavljanje uvjeta, rokova i naloga te određivanje izvršitelja oporuke.
Dakle, oporuka je izjava posljednje volje ostavitelja. Ostavitelj prema svojoj volji ostavlja imovinu svojim nasljednicima, kako on to želi. Obveza je nasljednika da u ostavinskom postupku izjave prihvaćaju li sadržaj oporuke ili ne.
S druge strane, Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja jasnu i preciznu obvezu za davatelja uzdržavanja i za primatelja uzdržavanja. Ukoliko davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze, primatelj uzdržavanja može raskinuti ugovor i imovinu ostaviti nasljednicima, ili sklopiti novi ugovor o uzdržavanju.
Primatelj uzdržavanja je sve vrijeme vlasnik svoje imovine. Ta činjenica prelaska imovine na davatelja uzdržavanja, nakon smrti primatelja, za primatelja predstavlja određeno osiguranje da će davatelj uzdržavanja svoje obveze ispunjavati sukladno ugovoru.
S obzirom na pravnu sigurnost i praksu među davateljima i primateljima uzdržavanja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju se, uz neke iznimke, pokazao dosta pouzdanim načinom osiguranja kvalitetnog života za primatelje uzdržavanja.
mr. iur. Nela Kovačević, savjetnica za zaštitu potrošača
Udruga za zaštitu potrošača "Dalmatinski potrošač"
