Veliki broj ljudi u poznim godinama prepušten je sam sebi i žive potpuno sami. Odgovorne institucije nedovoljno brinu o ovoj skupini, uglavnom zbog nedostatka financijskih i ljudskih resursa i opreme.
Budući da institucionalni sustav nije prilagođen ovoj skupini, na društvu je da im humanim djelovanjem pomogne u obavljanju svakodnevnih poslova i obveza. Danas živimo u svijetu koji su nekoć stvarali oni koji su danas stari i nemoćni. Pomažući njima, indirektno dajemo novi smisao životu i pokazujemo zahvalnost za sve ono što su oni za nas učinili. Ponekad samo topli razgovor i stisak ruke starijim i nemoćnim osobama vraća vjeru u život i pokazuje im da nisu sami.
Obzirom na brzinu života, obveze i poslove, mlađe generacije zauzete su svojim problemima i ne primjećuju ostale probleme koji se stvaraju u njihovoj okolini i lokalnoj zajednici. Tako su nestali i razumijevanje i želja za pomoći ovoj ranjivoj skupini društva.
Volontiranjem sa starijima i nemoćnima možemo napraviti puno toga, počevši od toga da im se osigura boravak u vlastitom domu, osigura dostupnost osnovnih socijalnih usluga, poticanje aktivnog starenja i socijalne uključenosti, do toga da im se vrati nada i optimizam te da im se pokaže da nisu napušteni te da im i starost može biti ugodan životni period. Ovo sve uključuje pomoć u rješavanju svakodnevnih životnih potreba kao što su održavanje higijene, nabavljanje i priprema hrane, nabavljanje lijekova i prijevoz do zdravstvenih i inih ustanova. Svako humano ljudsko biće trebalo bi biti osjetljivo na ovaj problem u svojoj lokalnoj zajednici. Mladost se dobiva, a starost se stječe. Malom gestom poput razgovora ili odlaska u trgovinu možemo
starijima postati svjetlo, smanjiti im osjećaj izoliranosti i napuštenosti i pokazati kako zajednica brine o svojim starim i nemoćnim članovima.
„Najsretniji je onaj čovjek koji je sretnim učinio najviše drugih ljudi.“ - Denis Diderot.
Autor: www.seniori.hr