DALMACIJA
Uvod u slavljenje predstavljao je blagdan Svih svetih u Dalmaciji. Naši stari ovaj blagdan su nazivali "prva noga Božića". Tada bi počele pripreme za slavlje. "Oko blagdana svetog Klementa počela bi se skupljati drva i birati blago kojim će se počastiti za božićnim stolom. (Ne)sretna ovca tada bi imala poseban tretman zbog obilnih obroka."
Muškarci su za Badnjak pripremali pečenje i pribavljali sve potrebne sastojke, dok bi žene bile u kući i kuhale te pripremale ognjušte. Taj dan namijenjen je za post. Gostilo bi se jeguljama, kupusom, ftirualam ili suhim šljivama. Na Božić je svaki kraj imao svoje specijalitete, pa bi se tako u Sinju pripremali arambašići, u Kaštelima su se pripremale torte od oraha, na Visu bi se jeo hib, odnosno, kolač od suhih šljiva,...
KONTINENTALNA HRVATSKA
Stanovnici kontinentalne Hrvatske si se za Božić počeli pripremati malo kasnije nego vjernici na obali. Zagorci bi počeli nakon Martinja. "Badnjak u kontinentalnoj Hrvatskoj nije bio toliko intiman kao na obali. Čestitari, odnosno polaužari, većinom su bili muškarci jer se smatralo da žene unose nemir u kuću, a obilazili bi ih sve u selu i sjedali na stolce kako bi osigurali to da kokoši nesu jaja cijelu sljedeću godinu."
U nekim krajevima žene su sipale grah po kući i pjevale kako bi prizvale dobru sreću za sljedeću godinu, djeca su obilazila kuće, pjevala i čestitala a zauzvrat bi dobili slastice.
Ponoćka je bila bitan dio Božića za mlade djecojke. "Momak bi onoj koja mu se sviđa prišao nakon mise i poklonio jabuku. To je značilo da su njegove namjere ozbiljne. Starije žene gatale bi iz pepela ili pšenice, najavljujući sljedeću godinu. No i mlade i stare žene morale su se paziti na određenim područjima jer bi pojedini muškarci tijekom mise stajali na stolcu kod ulaza i gledali okreće li koja glavu od hostije kako bi razotkrili vještice među njima."
Za Badnjak bi se postilo i najčešće bi se jeli makači, pouljeni grah, posno kuhani ili pečeni krumpir, kopunci ili trena kaša u juhi, juha od bučinih koštica, suhe šljive, jabuke i orašasto voće. Za Božić bi se negdje jele krvavice, hladetina i gibanice, a u nekim je krajevima na meniju bila patka ili purica s mlincima.
SLAVONIJA I BARANJA
Također i u Slavoniji dječaci su obilazili kuće. Oni koji bi prvi došli, dobili bi kobasice na poklon. Badnja večer bila je rezervirana za obitelj. Tu bi se obitelj okupila i molila, nakon čega bi se u kuću unosila salama. "
Stol je bio uređen bijelim stolnjakom, na koji se stavljalo žito posijano na sv. Luciju te svijeća, med, očišćeni luk i, naravno, medena rakija. Od dijela unesene slame žena bi napravila križ i stavila ga pod stolnjak. Za Badnjak su ponajviše gostilo fiš paprikašom te slatkovodnim ribama poput pastrve i šarana s rašlja. Božić je bio rezerviran ponajviše za pečenu junetinu u umaku i slastice poput orahnjače, ali najviše su se pekle torte."
Svaki kraj u Hrvatskoj imao je svoje običaje i načine obilježavanja Božića. Neki su se i dan danas zadržali, neki su izgubljeni u prošlosti, ali jedno je sigurno: bilo prije nekoliko stoljeća, danas ili za sto godina, Hrvati su uvijek znali da se treba kvalitetno najesti. Ta tradicija neće nestati.
Izvor:https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/kako-su-nase-bake-i-djedovi-slavili-bozic-ak-08-12-20171204
Podsjetimo, riječ je o projektu koji ima cilj povećanje kvalitete živote umirovljenika. Nositelj projekta je: Udruge „MI“- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb. Kroz projekt je planirano uključivanje 350 umirovljenika iz Splita, Solina, Kaštela i Podstrane. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.918.089,61 kuna, bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda (85 posto) i iz državnog proračuna (15 posto).