Djeca su uvijek bila simbol iskrenosti i neiskvarenosti. Vesele se malim stvarima i zabava im je uvijek apsolutni prioritet. U kojem trenutku postanemo odrasli i obveze nam izbace zabavu iz popisa aktivnosti? No, nije teško biti sretan kada se želje i potrebe usklade s vlastitim mogućnostima. Jer, ruku na srce, svatko od nas je krojač svoje sreće.
Nikad nije kasno osloboditi dijete koje je učahureno negdje u nama i to upravo na način kako bi se i dijete ponašalo. Pjevajte, plešite! Pa što ako nemate sluha i ritma? Uzmite bojice i bojanke za odrasle, probudite to dijete koje spava u vama. Otiđite u park i umjesto klasičnog sjedenja na klupi sjednite na ljuljačku i poletite malo u visine. Smijte se jer razloga za smijeh uvijek ima.
Promotrite djecu kako se bezbrižno igraju, raduju kulama u pijesku koje val sruši i koje nanovo optimistično naprave. Koliko god stariji bili uzori djeci toliko i djeca mogu biti uzori starijima. Možemo od njih naučiti kako pronaći sreću u malim stvarima, kako biti malo bezbrižan i nakratko zaboraviti na sve brige i probleme.
Nepoznati autor jednom je izjavio „Što bi dijete koje ste bili reklo o čovjeku koji ste postali?“. Tako, prije nego pronađete razloga za depresivnost, umor i žaljenje razmislite o tome kako bi dijete koje ste nekad bili postupilo.
Zrinka Goreta za seniori.hr