Prema statusu udomitelja razlikujemo srodničke i nesrodničke obitelji, a prema potrebama korisnika razlikujemo tradicionalno, specijalizirano, hitno i povremeno udomiteljstvo.
Prema Zakonu o udomiteljstvu koji je na snazi od 2012. godine, udomiteljska obitelj je ona koja ima dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a čine je udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici koji žive u zajedničkom kućanstvu. Shodno tome, udomitelj može biti svatko tko zadovoljava zakonom propisane uvjete, a uvjete provjerava i utvrđuje nadležni Centar za socijalnu skrb po provedenom ispitnom postupku. Proces odobravanja statusa udomitelja podrazumijeva psihologijsko testiranje i utvrđivanje socioekonomskog statusa potencijalnog udomitelja.
Ukoliko su zadovoljeni svi uvjeti, Centar za socijalnu skrb daje suglasnost za obavljanje udomiteljstva. Sljedeći korak nakon ishođenja suglasnosti jest educiranje udomitelja. Edukacija, koju provodi Obiteljski centar pri nadležnom Centru za socijalnu skrb, uključuje predavanja, radionice te grupni i praktični rad te se provodi najmanje 20 sati.
Udomiteljska obitelj može istovremeno skrbiti o četiri odrasle osobe ako su zadovoljeni i stali uvjeti propisani Pravilnikom o stambenim, socijalnim i drugim uvjetima. Naknada za obavljanje udomiteljstva iznosi 400 kn po korisniku, uz to se dobiva i opskrbnina za korisnika koja iznosi 2.800,00 kn za nepokretnu osobu te od 2.200,00 do 2.400,00 za pokretne osobe. Ukoliko ima dovoljno vlastitih sredstava, korisnik sam snosi troškove smještaja. U suprotnome, troškove smještaja korisnika snosi Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Centar za socijalnu skrb provodi nadzor nad samim radom udomiteljske obitelji i to dvaput godišnje kako je propisano Zakonom o socijalnoj skrbi. Udomitelji su ujedno dužni i podnositi godišnje izvješće nadležnom Centru za socijalnu skrb.
Vesna Dujić, dipl. socijalna radnica
Ravnateljica Doma za odrasle osobe Sv. Frane, Zadar