Ispitivanja lijekova kod ljudi samo su nastavak već dugog i napornog procesa koji je počeo idejom da bi određena tvar mogla pomoći u prevenciji ili liječenju bolesti, ublažavanju njenih simptoma…
Nakon toga se ispitivanje odvija u laboratoriju, obično prvo na kulturama stanica ili tkiva. Zatim se potencijalni lijek ispituje na laboratorijskim životinjama čiji su metabolizam ispitivane tvari i funkcija organa koje bolest zahvaća najsličniji ljudskom. U ovoj se fazi ispituje ima li šanse da ispitivani lijek uopće koristi čovjeku i koji su rizici primjene, uključujući karcinogenost i mutagenost, tj. moguće promjene u strukturi DNK.
Tek kad odnos potencijalne koristi ispitivanog lijeka dovoljno nadmaši rizike primjene, počinje primjena u ljudi. Ova faza pretkliničkih ispitivanja obično traje oko 3 i pol godine, a samo 5 od 5000 ispitivanih tvari ulazi u fazu ispitivanja kod ljudi.
U prvoj fazi ispitivanje se provodi na manjoj grupi zdravih ispitanika (obično 20-80) i pokušava utvrditi doziranje lijeka (tj. koju količinu lijeka uzeti koliko puta na dan, ili rjeđe), metaboliziranje i sigurnost primjene lijeka. Iako se doziranje dosta dobro može pretpostaviti na temelju dotadašnjih ispitivanja, potrebno je dozu što preciznije potvrditi i u ljudi. Naravno, uvijek su moguće individualne razlike u metabolizmu i djelovanju lijeka, pa je mali broj ispitanika u ovoj prvoj fazi najčešće preslaba garancija za točno doziranje.
Zato se u drugoj fazi ispitivanje provodi s većom grupom ispitanika (obično 100-300), no ovaj put se uključuju bolesnici za koje je lijek i namijenjen. Iako je ispitivani lijek već pokazao dovoljnu sigurnost primjene u zdravih ljudi, potrebno je potvrditi sigurnost primjene u bolesnika. Bitna je informacija da se u ovoj (drugoj) fazi kliničkog ispitivanja bolesniku uvijek daje ispitivani lijek, a ne neki drugi lijek za usporedbu ili placebo.
Nažalost ili nasreću, ispitivanja 1. i 2. faze su u Hrvatskoj iznimno rijetka, tako da se hrvatski bolesnici mogu nadati novom lijeku tek u trećoj fazi ispitivanja.
Međutim, iako se u trećoj fazi obično uključuju velike grupe bolesnika (obično 1000 – 3000) na međunarodnoj razini, ispitanici se, metodom slučajnog izbora raspodjeljuju bilo u grupu koja prima ispitivani/e lijek/ove, bilo u grupu koja prima neki drugi, obično standardni lijek/ove, a neki put i u grupu koja prima placebo (placebo jedino u slučaju da bolest to dopušta – sigurnost pacijenta je uvijek primarna!). Dakle, bolesnici koji se žele uključiti u ovoj fazi ispitivanja mogu očekivati:
• da će koristiti novi, ispitivani lijek koji možda učinkovitije liječi bolest, ali koji nije u potpunosti ispitan tj. nije potvrđena učinkovitost i sigurnost primjene u većoj grupi bolesnika
• da će koristiti trenutno najbolje standardne metode liječenja uz tim pažljivo odabranih liječnika, jako stručnih i iskusnih u svom području
U oba slučaju su ispitanici pod strogim nadzorom i bilježe se svi pozitivni i negativni događaji za vrijeme primjene lijeka (a obično i određeno vrijeme nakon primjene). Znači uz određenu dozu rizika koju nosi primjena ispitivanog rizika, postoje i brojne moguće koristi uključivanja u 3. fazu kliničkog ispitivanja.
Ako vam liječnik predloži sudjelovanje u ispitivanju, svakako će vam objasniti detalje ispitivanja, a vi možete dodatno pitati što god vas zanima o samom ispitivanju. U konačnici, odluka je na bolesniku koji se dobrovoljno uključuje u ispitivanje iz kojeg uvijek može i izaći ako to želi.
Uspješnost lijeka u trećoj fazi ispitivanja obično dovodi do službenog odobrenja primjene lijeka. U Europi to radi Europska medicinska agencija (EMA) nakon čijeg odobrenja je potrebno i odobrenje državne agencije zemlje članice – u RH je to Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED).
No ni tada ne prestaje briga za lijek i njegovo djelovanje i sigurnost primjene u ljudi. Sigurnost se može pratiti u posebno dizajniranim ispitivanjima četvrte faze, ali se redovno prati u svakodnevnoj praksi kada liječnici prijavljuju nuspojave koje prijave pacijenti, a i sami pacijenti imaju mogućnost prijave nuspojava (liječniku, predstavniku proizvođača, HALMED-u). Periodički se prati broj i vrsta prijavljenih nuspojava i ako se primijeti neko veće odstupanje u zemlji ili u svijetu, dolazi do upozorenja nadležnih tijela, te obustave ili zabrane primjene lijeka.
U svakom slučaju, odobreni lijekovi prošli su dug put do primjene u ljudi uz rigorozan nadzor sigurnosti primjene. Ovo se odnosi na sve lijekove, uključujući i one protiv karcinoma.
No, treba se sjetiti da se u našem tijelu stalno stvaraju tumorske stanice i da nas od njih brani naš imunološki sustav. Kad on nije dovoljan za obranu od tumora, trebaju nam lijekovi, zračenje i druge iskušane metode liječenja, makar i s mnoštvom nuspojava. Lijekovi su nam tada osnovna obrana bez koje ne možemo preživjeti. Specijalist onkolog će nam preporučiti najbolju terapiju.
S druge strane, sve što potiče imunološki sustav može nam pomoći da pobijedimo tumor. Ali to je priča za sebe, i često uključuje nemjerljivu i nevidljivu dimenziju.
Naime, bez borbe za život i vjere u ozdravljenje ni najmoćniji lijekovi nam ne mogu pomoći.
Zdravi bili u 2016!
Andrej Mardešić
