Ne čudi stoga što je proslavu svog stotog rođendana otvorio pjesmom, pa stihovima omiljene pjesme ‘Na bregu kućica mala’ pozdravio okupljeno društvo. A uzvanika je bilo mnogo, jer ne slavi se svaki dan takav jubilej, a pogotovo stoga što ni jedan dosad nije zabilježen u dugoj povijesti rodne mu Smokvice na Korčuli.
Kako doznajemo od ravnateljica Doma, bilo ih je više koji su se približili stotom rođendanu, no preminuli su tjedan ili dva prije nego što su stigli proslaviti, pa je Ivan zadnjih mjesec dana strepio da ga ne bi zadesila slična sudbina.
- Tjednima se pažljivo pripremao za feštu, vodeći računa o svakom detalju, od košulje i kravate do torte, kazala je ravnateljica.
Osim njegove dvije kćeri Jakice i Katice, koje su s obiteljima za ovu prigodu doputovale iz Australije, slavili su svi korisnici i osoblje doma, te lokalni dužnosnici i brojni prijatelji vitalnog otočanina, pa veselja i šušura nije nedostajalo.
A da se slavljeniku sve to svidjelo, vidjelo se iz aviona, jer rado je primio lijepe želje dragih gostiju, među kojima i one od blatskog župnika i dubrovačkog biskupa, te smokvičkog načelnika, kao i tamošnjeg predstavnika saveza antifašista.
Još je dobrog zdravlja
Nakon ceremonijalnog dijela ove svečane proslave, s osmijehom je izgrlio brojnu rodbinu, prijatelje, susjede i znance, a zatim dugo pozirao za fotografiranje, kao kakav profesionalac.
U prilog vitalnosti slavljenika govori i činjenica da od svih korisnika Doma upravo on koristi najmanje lijekova te ne pokazuje potrebu za liječničkom pomoći, kao i da je, do prije četiri godine kada se iz obiteljske kuće preselio u Dom, redovito odlazio u polje. Kako navodi njegova kći Katica, to bi činio i danas da ga ima tko odvesti.
Naime, svi potomci ovog dugovječnog težaka; dvije kćeri, šestoro unučadi i 16 praunučadi žive u Australiji, pa kada je prije šest godina, nakon trideset godina braka preminula njegova supruga Janja, kojom se oženio nakon smrti prve supruge Marije s kojom je također u braku proveo trideset godina, kćeri Jakica i Katica godinu su se dana izmjenjivale brinući o ocu.
Kako su u to vrijeme i same dobile unučad, više nisu mogle dovoljno boraviti u Hrvatskoj pa su, nakon kratkih pregovora, oca preselile u Dom.
- Razumio je on da nema druge i nije pružao nikakav otpor. Imao je samo jedan uvjet: tražio je da mu obećamo da ćemo brinuti o zemlji i mi to nastojimo činiti koliko je u našoj moći.
Kako nam je objasnila glavna sestra Lijana, u novome se domu ovaj udovac dobro snašao i lako sprijateljio pa je ubrzo postao omiljen među ženama.
- Posebno je blizak s prijateljicama Pavicom i Zorom, prema kojima se odnosi kao pravi kavalir i svako ih jutro budi pjesmom. No njeguje i uspomenu na obje svoje supruge, čije slike čuva pored kreveta te im svaki dan poželi dobro jutro i laku noć - kazala nam je sestra Lijana.
Izvor:slobodnadalmacija.hr
