Starije osobe spadaju u kategoriju financijski ugroženih članova društva, mirovine su male i nedostatne za osnovne potrebe, stoga brojni pripadnici ove dobne skupine nemaju dovoljno novca za kvalitetnu prehranu, režije, ogrijev, što direktno vodi do problema sa zdravljem zbog pothranjenosti i pothlađenosti. Osobe starije životne dobi u Hrvatskoj žive kraće i sa znatno manje novca od svojih vršnjaka iz Europske Unije. Prošle je godine u Hrvatskoj 274.829 umirovljenika primalo mirovinu manju od 2.000,00 kuna. Linija siromaštva prema Državnom zavodu za statistiku iznosi 2.710, 00 kuna, a čak 61 posto svih umirovljenika prima manji iznos mirovine i službeno je siromašan.
Mirovina bi trebala biti dovoljna da makar pokriju osnovne potrebe, no ona to očito nije. Postoji opcija da umirovljenici rade i tako dodatno zarade što ne bi trebala biti nužnost. Međutim, rad u mirovini nije kvalitetno organiziran, jer je nejednako dostupan različitim skupinama umirovljenika, a svakako su lošeg zdravstvenog stanja i rijetki su u mogućnosti obavljati bilo kakav posao. Mnogi mladi su tijekom epidemije Covid-19 virusa ostali bez posla, što je ujedno i starije stavilo u nepovoljan položaj.
Korisnici obiteljske mirovine, koji su većinom žene starije dobi nemaju mogućnost rada dok primaju obiteljsku mirovinu. Veliki je problem i neinformiranost, jer ne postoji jedinstveno mjesto na kojem bi starije osobe mogle saznati što će se dogoditi s njihovim mirovinama kad se zaposle ili saznaju o svojim opcijama i položaju na tržištu rada.
Također, često im je nedostupan smještaj u domove ili nisu u mogućnosti iznijeti takav financijski teret. Hrvatska ima 141 dom za starije osobe, od kojih su 2 državna, 45 ih je financirano od županija i grada Zagreba, a 94 su privatna doma. U državne i financirane domove smješteno je 10.941 starija osoba, a u privatne 5.701. Radi se o simboličnom postotku naspram broja starih osoba u Hrvatskoj, a naročito onih kojima je potrebna pomoć.
Nedostatak mjesta u javnim domovima za starije je dugogodišnji problem, koji će s vremenom i starenjem društva koje se upravo događa postajati sve gori.
Živjeti u domu za starije u vrijeme epidemije je iznimno teško, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama, što zbog opasnosti koju pojava virusa može imati u zatvorenim uvjetima, što zbog zabrane posjeta i izlazaka koje neupitno utječu na kvalitetu života i mentalno zdravlje. Uz dobru volju djelatnika i empatiju koju osjećaju prema ljudima s kojima rade i na neki način žive, organiziraju se video pozivi i druge vrste virtualnih razgovora i “posjeta” kako bi očuvali mentalno zdravlje naše najugroženije skupine, te prevenirali stresne, negativne posljedice osamljenosti i gubitka kontakta s bližnjima.
Nedovoljan je broj radno sposobnih i zainteresiranih za pomoć i/ili njegu u kući, što posljedično znači da osobe u potrebi za pomoći i skrbi ovise o članovima vlastite obitelji. Ovakvi slučajevi nerijetko vode obiteljskom nasilju, kako fizičkom, tako i psihičkom, bilo nad osobom kojoj je skrb potrebna ili među drugim članovima obitelji koji osjećaju pritisak obaveze brige za svoje onemoćale članove obitelji.
Nasilje, bilo fizičko ili psihičko, direktno ili indirektno, uzrokuje narušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pogoršavanje već narušenog zdravstvenog stanja, slabljenje funkcionalnih sposobnosti, brži razvoj simptoma demencije, te veći stupanj mortaliteta.
Mnoge starije osobe koje su žrtve obiteljskog nasilja, usprkos svemu ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa izlaz vide u odlasku u dom za starije, no to je dostupno samo onima koji si takav smještaj financijski mogu priuštiti. Ne postoje posebni kapaciteti niti resursi za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih, jer skloništa za žrtve nasilja ne prihvaćaju teško i kronično bolesne starije osobe kojima je potrebna zdravstvena njega. Pojavom koronavirusa suočeni smo s vijestima o povećanju nasilja u obitelji. Budući da su starije osobe učestale žrtve obiteljskog nasilja povećava se i broj takvih slučajeva, posebice tijekom perioda lockdowna kada su svi bili u novoj, izazovnoj i nepredviđenoj situaciji.
Od iznimne je važnosti, a naročito tijekom trajanja pandemije infekcije Covid-19 virusom, obratiti pozornost na starije osobe, pomoći im u skladu sa svojim mogućnostima, pružiti im podršku i ponuditi pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i obaveza, te im pokloniti svoje vrijeme i pažnju. Upravo poklanjanjem vremena i pažnje činimo najveće dobro našim starijima, liječimo njihovu glavnu i najopasniju boljku, osamljenost, zanemarenost i potcijenjenost. Starije osobe su vrelo mudrosti i vrijeme podareno njima je vrijeme uloženo u nas same.
Izvor: https://www.h-alter.org/vijesti/pandemija-korone-i-ljudi-starije-dobi
Autori: Vita Plus
Podsjetimo, riječ je o projektu koji ima cilj povećanje kvalitete živote umirovljenika. Nositelj projekta je: Udruge „MI“- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb. Kroz projekt je planirano uključivanje 350 umirovljenika iz Splita, Solina, Kaštela i Podstrane. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.918.089,61 kuna, bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda (85 posto) i iz državnog proračuna (15 posto).
