Prema Pravnom leksikonu (2007), oporuka je dokument, odnosno razredba posljednje volje kojom oporučitelj raspolaže za slučaj svoje smrti. Jednostrani je pravni posao jer nastaje očitovanjem volje samo jedne osobe - oporučitelja.
Oporuka je strogo osobno očitovanje volje, što znači da se ne može valjano oporučiti preko zakonskog zastupnika ili punomoćnika. Iako u postupku oporučivanja katkad sudjeluju i druge osobe, što ovisi o obliku oporuke, kao očitovanje posljednje volje oporuku može izjaviti jedino oporučitelj.
Tipičan sadržaj oporuke čini: određivanje nasljednika, određivanje zamjenika, otpust duga, raspolaganje u dopuštene svrhe i osnivanje zaklade, priznanje majčinstva odnosno očinstva, postavljanje uvjeta, rokova i naloga te određivanje izvršitelja oporuke.
Dakle, oporuka je izjava posljednje volje ostavitelja. Ostavitelj prema svojoj volji ostavlja imovinu svojim nasljednicima, kako on to želi. Obveza je nasljednika da u ostavinskom postupku izjave prihvaćaju li sadržaj oporuke ili ne.
Na POVEZNICI možete pronaći predavanje pravne suradnice za pitanja starijih osoba u Udruzi "MI" - Split, Nele Kovačević na temu oporuke kao načina nasljeđivanja.
Predavanje je snimljeno u sklopu projekta "Zaštita prava starijih osoba - promocija, informacija edukacija" koji Udruga "MI" - Split provodi uz podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Glavni cilj projekta je podići kvalitetu života starijih osoba s ciljem njihove veće integriranosti u lokalnu zajednicu te raditi na prevenciji njihove socijalne isključenosti.
