Sindrom slomljenog srca

Kardiolog dr. Ilan Wittstein sa Johns Hopkins medicinskog fakulteta iz SAD-a, 2005. godine proveo je istraživanje o utjecaju emocionalnog stresa na neregularni rad srca. O pojavi je izjavio sljedeće: „Izgledalo je kao srčani udar u smislu da su EKG nalazi bili nepravilni, krvna je slika bila neregularna, ali u laboratoriju, na arterijama nismo mogli naći blokade. Postoji taj sindrom koji uzrokuje da, nakon emocionalnog ili fizičkog stresa, žene dolaze u bolnicu sa slabim srcima, ali bez evidentnih blokada, što je teško objasniti.“
Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Glasgowu pokazalo je da udovci i udovice, posebno u starijoj dobi, imaju 30% veće šanse da će umrijeti od bilo kojeg uzroka u prvih šest mjeseci nakon gubitka supružnika.
Sindrom slomljenog srca, poznat kao Tako-Tsubo kardiomiopatija, javlja se pri gubitku partnera, budući da je smrt partnera jedna od najstresnijih situacija u kojoj se pojedinac može naći. Valja naglasiti kako stres, osim psihičke boli i tuge, ima i fizičku komponentu. Stres može uzrokovati brojne fizičke tegobe i staviti veliki pritisak na srce u slučaju iznenadne i ozbiljne stresne epizode, što smrt supružnika definitivno jest. Tijelo otpušta veliku količinu hormona stresa, poput adrenalina. U tolikim količinama, hormon stresa može postati toksičan. Posebno su u ovom kontekstu ranjive osobe starije dobi, pogotovo žene, budući da godine neminovno ostavljaju traga na tijelu i sa 70 godina jednostavno srce nije snažno kao s 20.
Sindrom slomljenog srca nije neizlječiv ukoliko je pravilno dijagnosticiran. Međutim, liječnici ga često zamijene za infarkt zbog sličnih simptoma. No, za razliku od infarkta, u slučaju slomljenog srca, arterije nisu zablokirane. Ono što se zapravo događa jest situacija u kojoj se dio srca privremeno povećava i ne pumpa krv u dovoljnoj mjeri, a ostatak srčanih funkcija se odvija normalno. Simptomi na koje je potrebno obratiti pažnju su bol u prsima i otežano disanje, a također može doći i do pojave aritmije.
U slučaju ovog sindroma, navodi dr. med. Krunoslav Fučkar za portal „Zdravo budi“, ne liječi se sama bolest već njezini simptomi, poput srčanog popuštanja, aritmije itd. Ukoliko na vrijeme zamijećen i liječen, ovaj sindrom ima nisku stopu smrtnosti, a jedan od ključnih faktora je dobra socijalna mreža i podrška bližnjih.