stariju teže pokretnu osobu.
Zika virus kao uzročnik zika virusne infekcije prvi je put identificiran 1947. godine u Ugandi kod rezus majmuna, a 1952. godine kod ljudi (također u Ugandi i Tanzaniji). Do 2007. godine virus je cirkulirao na području tropske Afrike i Jugoistočne Azije gdje je zabilježeno nekoliko epidemija, a kasnije dolazi do širenja i pojava epidemija na pojedinim otocima na Pacifiku. U 2015. godini zabilježeni su prvi autohtoni slučajevi u zemljama Južne Amerike, gdje u nekoliko mjeseci infekcija poprima razmjere široko rasprostranjene epidemije.
U Europi je do sada zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švicarska, Italija, Španjolska, Portugal, Finska) i to kod osoba koje su prethodno boravile u zahvaćenim državama.
Zika virus se prenosi ubodom komaraca iz porodice Aedes, ali se također može prenijeti i s majke na plod preko posteljice, odnosno tijekom poroda. Zabilježen je i prijenos spolnim putem. U ovom trenutku ne postoji cjepivo niti lijek za terapiju zika virusne bolesti. Liječenje je simptomatsko, primjenom lijekova za snižavanje povišene temperature te lijekova protiv bolova.
Inkubacija zika virusne bolesti iznosi 3 do 12 dana nakon uboda zaraženog komarca.
Većina infekcija (do 80%) je asimptomatska, a kod simptomatskih oblika najčešće se radi o blažoj kliničkoj slici akutne bolesti s povišenom temperaturom, osipom, bolovima u mišićima i zglobovima, konjunktivitisom i glavoboljom. Bolest obično traje 4 do 7 dana, rijetko zahtijeva hospitalizaciju te uglavnom prolazi bez teških komplikacija i smrtnih ishoda.
Iako još nije pouzdano utvrđena uzročna veza, sve je više indicija da je zika virusna infekcija povezana s povećanim rizikom neželjenih ishoda trudnoća, poput spontanih pobačaja, prijevremenih porođaja ili pojave prirođenih malformacija novorođenčadi kod žena koje su tijekom trudnoće bile zaražene zika virusom. Otkada je započela epidemija zika virusne infekcije u zemljama Južne Amerike, uočen je značajan porast učestalosti mikrocefalije i drugih prirođenih malformacija središnjeg živčanog sustava novorođenčadi čije su majke tijekom trudnoće bile izložene zika virusu.
Također, u nekima od epidemijom zahvaćenih zemalja zabilježena je i veća učestalost neuroloških i autoimunih komplikacija (kao što je Guillian Barré-ov sindrom) u odraslih osoba, što je također predmet intenzivnog istraživanja.
Obzirom da je u Europi zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti postavlja se pitanje mogućnosti daljnjeg širenja virusa na području Europe. Budući da na prostoru Europe postoji vrsta komarca (Aedes albopictus - tigrasti komarac) koja ima sposobnost prenošenja zika virusa ta mogućnost nije isključena. Međutim, tijekom zimskog razdoblja rizik daljnjeg prijenosa zika virusa u Europi, uključujući i Hrvatsku, izuzetno je nizak jer trenutni klimatski uvjeti ne pogoduju tigrastom komarcu.
Putnici koji planiraju putovanje trebaju se dobro informirati o tome koja područja su trenutno rizična te o potrebnim preventivnim mjerama zaštite od uboda komaraca.
Trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću preporučuje se odgoditi put u rizična područja, a ako to ipak nije moguće, potrebno je koristiti sredstva za odbijanje komaraca (repelenti), nositi dugu odjeću (rukave, nogavice), koristiti zaštitne mreže protiv komaraca (prozori i vrata) odnosno boraviti u klimatiziranim prostorijama.
Trudnice koje su boravile u rizičnom području po povratku trebaju informirati svog ginekologa koji prati njihovu trudnoću radi primjerene procjene i daljnjeg prenatalnog praćenja.
Povratnici iz rizičnih područja trebaju odgoditi dobrovoljno davanje krvi 14 dana po povratku. Također, svaki putnik koji unutar tri tjedna po povratku iz rizičnog područja razvije simptome bolesti treba obavezno kontaktirati svog liječnika s napomenom mjesta putovanja.
Izvor: Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar; Kruno Sokol, dr. med., spec. epidemiolog, Služba za epidemiologiju
